Je li „virtualni autizam“ stvaran?
Pošten odgovor ima dva dijela.
Što nije stvarno: zamisao da ekrani uzrokuju autizam ili da je „virtualni autizam“ zasebno stanje koje liječnici mogu dijagnosticirati. Nijedna studija nije pokazala ni jedno ni drugo; „virtualni autizam“ nije dijagnoza. Autizam je cjeloživotan i izrazito nasljedan, a djeca s autizmom cjelovite su osobe, a ne oštećene.
Što jest stvarno: neka mala djeca koja većinu budnih sati provode uz ekrane pokazuju znakove koji nalikuju autizmu (ne podižu pogled, ne reagiraju na svoje ime, malo riječi). A neke obitelji izvještavaju da ti znakovi slabe kad se ekrani ugase i kad se dani ponovno ispune ljudima. Objavljeni izvještaji su mali: pilot-istraživanje s devetero male djece u Sjedinjenim Državama, serije slučajeva iz Irana i Pakistana i klinički opisi iz Francuske. Nijedan nije imao usporednu skupinu kakva bi dokazala da su razliku napravili ekrani. Djeca se u toj dobi ionako brzo mijenjaju, iz mnogo razloga.
Izraz dakle upućuje na stvarno pitanje na koje znanost još nije odgovorila. Ono što jest utvrđeno jest da bebe uče jezik od ljudi koji im odgovaraju i da zdravstvene vlasti, od Svjetske zdravstvene organizacije do britanske vlade, danas za djecu mlađu od dvije godine savjetuju nimalo ekrana ili gotovo nimalo.
Ako vaše dijete pokazuje te znakove, ne čekajte da saznate koje objašnjenje vrijedi. Ugasite ekrane i zatražite procjenu. Gašenje ekrana ne košta ništa; u Sjedinjenim Državama procjena u sklopu programa rane intervencije besplatna je za djecu mlađu od tri godine, a u mnogim drugim zemljama pokrivena je zdravstvenim sustavom.
Napisano uz pomoć umjetne inteligencije i provjereno prema citiranim izvorima.
Opće informacije, a ne medicinski savjet. Ako ste zabrinuti za svoje dijete, razgovarajte s njegovim liječnikom.